Zdravlje kože: Građa, funkcije i važnost pravilnog odabira kozmetičke njege
Koža - naš najveći organ
Kako bismo razumjeli svrhu i djelovanje kozmetičkih proizvoda koje koristimo, važno je imati osnovno razumijevanje građe kože i funkcija koje ona obavlja u ljudskom organizmu. Jednako je važno pravilno prepoznati i točno odrediti tip kože kako bi se mogla odabrati odgovarajuća kozmetika za njegu. U tom je kontekstu korisno upoznati se i sa značenjem određenih pojmova koji se često koriste u dermokozmetici. Koža je velik i dinamičan organ koji obavlja niz vitalnih funkcija važnih za cijeli organizam. Njena temeljna uloga je zaštitna – koža predstavlja prvu liniju obrane od vanjskih utjecaja, uključujući prodor patogena, ultraljubičasto zračenje te mehanička i kemijska oštećenja iz okoliša. Osim zaštitne funkcije, koža je i osjetilni organ te važno mjesto sinteze i metabolizma proteina, lipida i različitih signalnih molekula. Na taj je način funkcionalno povezana s imunološkim, živčanim i endokrinim sustavom. Zbog stalne izloženosti vanjskim čimbenicima, koža je podložnija oštećenjima i bržem starenju u odnosu na ostale organe, što se osobito odražava na izgled kože lica, gdje se znakovi starenja najranije uočavaju. Iako koža s godinama prolazi kroz brojne promjene, ona tijekom cijelog života ostaje metabolički aktivna i sposobna za regeneraciju. Primjena kvalitetnih i pravilno odabranih kozmetičkih proizvoda može pridonijeti obnovi kože, odgoditi pojavu znakova starenja te ublažiti nastanak dubljih bora i drugih nepravilnosti. Kao i većina drugih organa, koža s vremenom pokazuje tendenciju postupnog stanjivanja. Proces starenja uzrokuje progresivno smanjenje debljine slojeva epidermisa i dermisa, što se prvenstveno pripisuje smanjenju broja epidermalnih matičnih stanica te gubitku dermalnog kolagena, najzastupljenijeg proteina u ljudskom tijelu. U kozmetičkom i dermatološkom kontekstu često se spominju pojmovi epidermis i dermis, stoga je važno pojasniti njihovo značenje. Koža se sastoji od dva osnovna sloja: površinskog sloja – epidermisa, koji je građen od četiri ili pet slojeva različitih stanica, te dubljeg sloja – dermisa. Epidermis se pretežno sastoji od stanica, ponajprije keratinocita, koji su raspoređeni u slojevima duž cijele epiderme. Stanice površinskog sloja epidermisa, stratum corneuma, nazivaju se korneociti i predstavljaju mrtve stanice bez jezgre. Tijekom procesa keratinizacije, stanice iz dubljih slojeva epiderme prolaze diferencijaciju koja uključuje sintezu specijaliziranih strukturnih proteina, lučenje lipida i stvaranje stanične ovojnice od umreženih proteina. U tom procesu stanice postupno gube jezgru. Na taj način nastaje najpovršniji sloj epiderme koji je u izravnoj interakciji s vanjskim okolišem i sastoji se od spljoštenih, metabolički neaktivnih stanica. Zajedno s međustaničnim lipidima, ovaj sloj tvori barijeru nepropusnu za vodu. Poznat je i kao rožnati sloj (stratum corneum) te, zajedno s dubljim slojevima epiderme, obavlja ključnu barijernu funkciju kože. Rožnati sloj sastoji se od približno 15 do 20 slojeva korneocita koji sadrže nitasti keratin. Često se opisuje modelom „cigle i žbuke“, pri čemu korneociti predstavljaju „cigle“, a međustanični lipidni kompleks „žbuku“. Stanična komponenta osigurava mehaničku čvrstoću kože, dok je lipidni međustanični kompleks ključan za sprječavanje transepidermalnog gubitka vode i održavanje optimalne hidratacije kože. Sastav i debljina epidermisa i dermisa razlikuju se ovisno o anatomskom području. Epidermis je najtanji na kapcima, gdje iznosi približno 0,04 mm, dok je na dlanovima i tabanima najdeblji, s debljinom do oko 1,6 mm. Dermis koži daje snagu i elastičnost. Riječ je o relativno necelularnom sloju koji se prvenstveno sastoji od proteina izvanstaničnog matriksa, osobito kolagenskih vlakana, koja čine približno 75 % suhe mase dermisa. Glavne stanice dermisa su fibroblasti, odgovorni za sintezu kolagena, elastina i hijaluronske kiseline. U dermisu se nalaze i krvne žile koje opskrbljuju hranjivim tvarima epidermis i dermis.
Tipovi kože i pravilan odabir kozmetičke njege
Razlikujemo četiri osnovna tipa kože: normalnu, suhu, masnu i mješovitu kožu. Oni se međusobno razlikuju prvenstveno prema količini lipida prisutnih na površini kože. Na tip kože u najvećoj mjeri utječe genetika, dok različiti vanjski čimbenici mogu uzrokovati privremena stanja kože. Važno je naglasiti da svaki tip kože može biti dehidriran, što ne treba miješati sa suhim tipom kože. Suhu kožu karakterizira manjak lipida, zbog čega je narušena zaštitna barijera i smanjena sposobnost zadržavanja vlage. Simptomi mogu varirati od blagog osjećaja zatezanja do izrazite suhoće, hrapavosti i ljuskanja. Ovom tipu kože potrebna je kozmetika bogata hranjivim sastojcima te kvalitetni serumi za nadoknadu vlage. Masna koža obilježena je pojačanom produkcijom sebuma, masnim sjajem i proširenim porama. Zbog prekomjernog lučenja sebuma može doći do začepljenja folikula i razvoja mitesera ili akni. Ovaj tip kože zahtijeva primjenu nekomedogenih kozmetičkih proizvoda lagane, hidratantne teksture, koji neće dodatno opterećivati kožu. Proizvodi za njegu masne kože trebaju sadržavati i aktivne sastojke s antibakterijskim, protuupalnim i umirujućim djelovanjem. Mješoviti tip kože karakterizira pojačano lučenje sebuma u području čela, nosa i brade (T-zona), dok su obrazi normalni ili suhi. Često su prisutne i proširene pore, osobito u području T-zone. Ovom tipu kože odgovaraju hidratantni serumi ili gelovi, uz naknadnu primjenu laganijih krema. Budući da je kolagen prirodni humektans s izraženim hidratantnim svojstvima, njegova primjena u obliku seruma ili gela prikladna je za sve tipove kože te predstavlja izvrstan početni korak u rutini njege kože.
